Nedavno smo na web portalima mogli pročitati da je izvjesni Turčin, osnivač  digitalne berze kriptovaluta, pokrao ulagače i pobjegao iz Turske! Vrijednost ukradene kriptovalute je navodno 2 milijarde američkih dolara!

 

Opet te kriptovalute!

Nije nikakva ni novina ni tajna da i u Bosni i Hercegovini ima dosta onih, uglavnom fizičkih lica, koji se bave ulaganjem u kriptovalute.

Svima poznato, svi čuli za njih, ali ipak za većinu i dalje nešto tajanstveno. Hajde da i mi sa našeg aspekta, računovodstva i poreza u BiH, dodamo nekoliko pitanja na koja su potrebni odgovori kako bi se kriptovalute demistificirale, koliko toliko.

 

Šta je kriptovaluta?

Riječ je o nekoj vrsti digitalnog novca, dakle nematerijalnoj imovini, koja je zaštićena kriptografskim postupcima a čiji je promet i evidencija visoko decentraliziran.  Sve se zasniva na tehnologiji blockchaina, koja, kažu, osigurava da su transakcije pouzdane i da je taj novac teško ili gotovo nemoguće krivotvoriti ili ukrasti. Zasad!

Postoji mnogo kriptovaluta i mi ih nećemo nabrajati i tehnički opisivati jer za to postoji mnoštvo drugih mjesta na kojima je to zasigurno jako dobro urađeno.

Međutim, nas interesuje kako ih tretirati sa stanovišta računovodstva i poreza.

Naime, u nastavku ćemo dati neke naznake u kom smjeru se odvijaju računovodstvena i porezna razmišljanja na tu temu.

Da vidimo prvo računovodstvena, jer se ono što većinu najviše i interesuje – porezi – uglavnom i oslanja na računovodstveni tretman.

 

Da li je to novac?

Činjenica je da se ponegdje i u manjem obimu kriptovalute koriste i kao sredstvo plaćanja, kao novac, ali, koliko znamo, gotovo nigdje nije priznat kao zvaničan, „pravi“ novac iza kojega „stoji“ neki zvanični autoritet, pa tako ni u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, nedavno smo, recimo, mogli pročitati da je spomenuta Turska zvanično zabranila upotrebu kriptovaluta za plaćanje roba i usluga. Slijedom toga, kriptovalute bi se teško mogle priznati i prikazati kao novac.

U Republici Hrvatskoj je Hrvatska narodna banka a portal Lider.media potvrdila da kriptovalute u Hrvatskoj nisu zakonsko sredstvo plaćanja, nisu ni strano sredstvo plaćanja u smislu Zakona o deviznom poslovanju, niti su elektronički novac prema Zakonu o elektroničkom novcu.

 

Može li se smatrati finansijskim instrumentom, odnosno ulaganjem, kao što je to ulaganje u dionice ili obveznice?

Prema važećim računovodstvenim standardima finansijski instrument podrazumijeva određeni ugovorni odnos, dakle dvije strane. Npr. kod obveznice „preko puta nas“ kao imaoca obveznice je izdavalac obveznice – država, firma itd. Kod kriptovalute nema niko s druge strane. Da ne ulazimo u računovodstvene detalje, postoje jaki argumenti protiv toga da se prema sadašnjim standardima kriptovalute tretiraju kao finansijski instrumenti.

 

Ili je ipak nematerijalna imovina? Ili roba?

Dobro, može li se to onda računovodstveno tretirati kao nematerijalna imovina? Postoji računovodstveni standard koji tu imovinu obrađuje, on uglavnom spominje imovinu kao što su softver, licence, patenti i slično, dakle imovinu koja se koristi dugoročno i kao dio određenog poslovnog procesa – proizvodnje, usluge itd. Ipak, u mnogim elementima kriptovalute mogu zadovoljiti uslove za njihovo priznavanje kao nematerijalne imovine. Tretirati kriptovalute na ovaj način uključuje onda i njenu procjenu vijeka trajanja, eventualnu amortizaciju, revalorizaciju i tako dalje.

Dalje, imamo stav da, prema trenutnim standardima, kriptovalutu koja se drži radi prodaje u redovnom toku poslovanja možemo tretirati kao robu kojom se trguje. Tada bismo imali nabavnu cijenu, prodajnu cijenu, ostvarenu bruto maržu kao razliku između nabavne i prodajne i sve ono što tome slijedi.

IFRS, međunarodna organizacija koja „brine“  o računovodstvenim standardima, preciznije njen Komitet za interpretacije, je u junu 2019. zauzeo stanovište da se prema sadašnjim standardima kriptovalute mogu tretirati kao zalihe (roba), odnosno nematerijalna imovina, zavisno od toga šta namjeravamo s njima. Ipak, ne može se oteti utisku da je ovu valutu potrebno detaljnije obraditi i uskladiti sa njenom pravom prirodom.

 

Šta je sa porezima?

Znamo da privredna društva podliježu plaćanju poreza na dobit. Porezni propisi uopće ne spominju kriptovalute, nego se kod utvrđivanja poreza uglavnom oslanjaju na računovodstvene standarde. Što će reći, ako ste imali transakcije sa kriptovalutama i po tom osnovu ostvarili određene prihode i rashode, kao takvi će ući u obračun ukupne dobiti u skladu sa važećim propisima.

 

Ima li PDV-a?!

Znamo da oporezivanju porezom na dodatnu vrijednost podliježe promet dobara i usluga na teritoriji BIH. Šta je promet kriptovalutama? Da li je oslobođen od plaćanja PDV-a? Je li to promet roba ili usluga?

Naša UINO se još nije, koliko znamo, oglasila povodom toga.

Ipak, koje su moguće opcije?

Ako smo već promet kriptovalutama u knjigama tretirali kao robu, pa makar i nematerijalnu, može li UINO reći da to onda podliježe PDV-u? Nije isključeno.

Ako je oporezivo, je li to promet dobrima ili uslugama?

Po sadašnjem propisu, pod dobrima se podrazumijevaju stvari, a rekli smo da je kriptovaluta nematerijalna, dakle nije promet dobrima. Osim toga, sadašnji zakon je promet određenom nematerijalnom imovinom (licence, patenti, softver itd) svrstao u promet uslugama.

Dobro, ali neke su usluge oslobođene plaćanja PDV-a, recimo finansijske usluge. Možemo li za kriptovalute koristiti ovu olakšicu? Budemo li se povodili za računovodstvenim tretmanom, ova valuta nije zakonska valuta, nije ni druga vrsta finansijskog instrumenta, pa bi, slijedom toga UINO mogla reći da osnova za oslobađanje nema. S druge strane, računovodstveni tretman ne obavezuje UINO, pa može zauzeti sasvim drugačiji stav.

Naravno, ono što je potrebno je zvaničan stav UINO.

 

Šta sa fizičkim licima koja se bave kriptovalutama?

Ne ulazeći u tehničke detalje i način na koji se bave ovom imovinom, njihov najveći „problem“ jeste i biti će porez na dohodak. Ukoliko se na tim transakcijama ostvaruje zarada, država će htjeti svoj dio. Sjetimo se freelancera.

U Bosni i Hercegovini za sada ne postoji Zakon o kriptovalutama, niti ga iko još i spominje. Međutim, imamo Zakon o porezu na dohodak koji spominje kapitalnu dobit i sasvim je sigurno da će prihode ostvarene od trgovanja kriptovalutama Poreske uprave FBiH i RS-a posmatrati na taj način. Samo je pitanje na koji način će upratiti vlasništvo fizičkih lica nad kriptovalutama.

 

Za kraj, ovako ili onako, kriptovalute su tu i sve su prisutnije i u Bosni i Hercegovini. Još je mnogo nedoumica oko njih, zvanični organi se ne oglašavaju, ali za utjehu tako je u velikoj većini zemalja. Kako život obično ne čeka zvanične stavove, na nama je da radimo sa onim što imamo.